Turistički sadomazo ?


BJELOVAR - treba li Hrvatskoj turizam baziran na Domovinskom Ratu ? Da bi privukli nečiju pažnju poznato je da destinacija mora imati takav značaj, ljepotu ili u ovom slučaju strahotu da bi postala zanimljiva većem broju posjetitelja. Čitam ovih dana kako se razvija svjetski trend turističkog sadomazohizma, gdje zapadnjaci morbidno uživaju slušajući priče o zaklanima, osakaćenima i izgladnjelima pa tako posjećuju destinacije gdje su izvršeni najveći zločini suvremenog svijeta. Poslije Auschwitza i Birkenaua, nacističkih konclogora u Poljskoj, najtraženija svjetska destinacija ratnog turizma je Srebrenica. Tek onda na red dolaze Ntramtaua u Ruandi i Pnom Pen u Kambodži. Razlog zbog kojeg je Srebrenica tako visoko rangirana navodno je posebni ''high'' koji se osjeti kada se hoda po mjestu gdje su pobijene tisuće ljudi. I naš Vukovar prati svijetske trendove i to kako navodi Marija Antić tura uključuje posjet vukovarskoj bolnici, Ovčari, Trpinjskoj cesti i ostalim simbolima vukovarske obrane i patnje. S ekonomskog aspekta, ovakav turizam je isplativ i samim tim opravdan. Jer, ako se može dobro unovčiti vjerovanje u Boga, zašto se ne bi prodavale i priče o patnji i stradavanju ljudi? ( n.š. )